Pjesma Stvorova – sv. Franje Asiškoga

Pjesma stvorova sv. Franje asiškoga, sažima najdublju bit Franjine duhovnosti.  Njena savršena jasnoća i jednostavnost je ono što nas stoljećima privlači i nadahnjuje. Od početka do kraja ona je izravan, jasan i čist izričaj Franjine zahvalnosti Svevišnjemu i biografija Njegove duše. Poput refrena prožima cijeli Franjin život. Napisao ju je neposredno pred svoju smrt, kada je već oslijepio, kada više nije očinjim vidom uživao u ljepoti prirode. S ovom činjenicom ona još više postaje otvoren put u dubine njegove duše koja je u sebi integrirala ljudsko i božansko, konačno i beskonačno, vremenito i vječno..

Nemoguće ju je shvatiti a da ju se izravno ne poveže s dubokim Franjinim iskustvo, s njegovim trpljenjem, s njegovom strpljivošću, malenošću, s njegovom svakodnevnom borbom za evanđeoske vrijednosti, ukratko – s njegovim prisnim životom s Kristom. Približavanje i slava Svevišnjemu ide putem poniznosti i zajedništva sa svim stvorovima. To je put otvaranja duše vlastitim dubinama. Traganje za svetim u svijetu istovremeno je traganje za svetim u duši pa bilo to i na samo nesvjesnoj razini.

NAZIV BRAT ILI SESTRA

Ono što ostavlja najsnažniji dojam je prisan i bratski odnos s različitim kozmičkim stvarnostima. Svaku od njih naziva bratom ili sestrom, – brat; sunce, vjetar, oganj, ide u pravcu poleta i dinamike a – sestre; zvijezde i mjesec, voda i zemlja idu u pravcu dubine i prisnosti. Prvo odaje u biti mušku sliku, a drugo u cijelosti žensku.

STRUKTURA PJESME

U ovoj pjesmi raspoznajemo sedam 7 kitica u njenom užem smislu 0dnosno 9 i 10 u njenoj cjelovitosti.

 Prva upućuje na onoga kojemu se daje hvala.

Svevišnji, svemogući dobri Gospodine

Tvoje su hvale, slava, čast i blagoslov svaki.

Jedino tebi, Svevišnji, dolikuje,

i nijedan čovjek dostojan nije ime Ti izreći.

 

Potom slijedi pjesma stvorova u pravom smislu riječi (6 kitica) prema sljedećem rasporedu:

 

Kitica 1,; gospodin brat Sunce Kitica 2,; sestra Mjesec i zvijezde

Kitica 3,; brat Vjetar Kitica 4,; sestra Voda

Kitica 5,; brat Oganj Kitica 6,; sestra naša majka Zemlja

 

Pozornost privlače dvije stvari: pravilno izmjenjivanje naziva „brat“ i „sestra“. Oni nikako nisu slučajno raspoređeni. Tako imamo tri bratska para koji slijedi jedan za drugim. 

Druga stvar koja zaokuplja pozornost u strukturi ove pjesme jest činjenica da su sve slike obavijene dvjema velikim kozmičkim slikama „gospodina brata Sunca“ i „sestre naše majke zemlje“. Između tih dvaju slika očinstva i majčinstva smješteni su svi ostali elementi kozmosa.

Našu pozornost zaslužuje još jedno opažanje. To je dodatak zadnjih dviju kitica. Pohvala u užem smislu riječi izlila se iz Franjine duše u jesen 1225 a predzadnja kitica koja slavi opraštanje i mir u srpnju 1226 a posljednja strofa „sestri našoj tjelesnoj Smrti“ nastala je malo prije Franjine smrti u prvim danima listopada 1226. 

Ove dvije kitice usredotočene su izravno i isključivo na čovjeka; na odnose s bližnjima, na čovjekov stav prema bolesti i smrti. One su himan miru i spokoju usred trpljenja, zahvaljujući ljubavi što nadilazi svaku mržnju, pa čak i tjeskobu pred smrću.

Dvije zadnje kitice nisu dodatak pohvali svemira, one predstavljaju njezin rasplet. Slave u potpunosti izmirena čovjeka, u kojem su se Eros i Agape susreli i stopili u golemu želju za oproštenjem i mirom. 

Pjesma Stvorova