435 +
O nama
Naša prisutnost u Potocima
U Bijelom Polju sestre su koju godinu nakon dolaska otvorile i osnovnu školu s pravom javnosti koja je djelovala sve do 1945. Zajednica sestara u ovom samostanu sve do kraja II. svjetskog rata nije brojala više od desetak sestara. Kasnije, nakon ovoga rata, ovo će postat najbrojnija zajednica u našoj provinciji Svete Obitelji.
U isto vrijeme ova je kuća pružala mogućnost za molitvene susrete mladih što je u to vrijeme izazivalo ne malo, sumjničavost državnih vlasti.
U zadnjem ratu 1992./93. samostan je, uključujući i „novu kuću“, potpuno uništen i devastiran. Nakon više godina raznih planova i premišljanja što učinit s tim ruševinama (za koje su vezane mnoge emocije!) pristupilo se djelomičnom „spašavanju“ prostora starog samostana. Predviđeno je da unutar obnovljenog dijela bude muzejsko-izložbeni prostor. Kao neka vrsta uspomene na našu prisutnost u Bijelom Polju i u Hercegovini.
Ruševine „nove kuće“ doživjele su temeljitu rekonstrukciju pa je ova kuća doista postala nova kuća. Ona je danas duhovni centar „Biskup fra Paškal Buconjić“ imenovan tako da se čuva uspomena na čovjeka koji nam je darovao posjed na kojem se nalazimo. Duhovni centar otvoren je sestrama zajednice za duhovne vježbe i druge susrete, ali i svima drugima koji traže duhovnu okrepu (seminari, tečajevi posta i šutnje, kamp-programi za mlade i sl.)
Zahvaljujući dobrim ljudima, prije svega obitelji Patricka i Maureen iz Kanade, pokraj starog izgrađen je novi samostan i život se vratio u nj 2005. Uz nekadašnje djelatnosti dodane su i neke nove u skladu s potrebama novog vremena kao što je dječji vrtić sv. Klara. To je izvorna djelatnost Školskih sestara franjevaka koju danas omogućuju izmijenjene društvene i političke okolnosti.
O duhovnom centru
Početkom 80-ih godina prošloga stoljeća sestre su izgradile kuću koja je služila za održavanje duhovnih vježbi i programe koje su vodili svećenici. Najčešće su se ovdje okupljale skupine mladih, molitvene zajednice i svi koji su tražili dublji smisao života i duhovnog rasta. Tijekom posljednjeg rata kuća je teško oštećena.
Božjom providnošću i zahvaljujući dobročiniteljima, ostvarilo se i ono što se nije usudilo ni sanjati – sestre su se 2005. godine vratile u novosagrađeni samostan. Kako je broj sestara rastao, tako je rasla i potreba da se kuća ponovno otvori svima koji traže prostor mira, tišine i obnove duha i tijela.
Započela je zahtjevna i dugotrajna obnova kuće, a 16. svibnja 2014. godine, na 22. obljetnicu izlaska posljednjih sestara iz ratom razorene zgrade, kuća je blagoslovljena i posvećena biskupu fra Paškalu Buconjiću, koji je svojedobno pozvao sestre iz Maribora i darovao im ovaj posjed.
Od tada do danas kuća u svoje okrilje prima sve – pojedince, obitelji, grupe i organizacije – koji žele pronaći mir, odmak od svakodnevice, vrijeme za odmor, refleksiju ili duhovnu obnovu.
