435 +

Održano duhovnih vježbi

O nama

Naša prisutnost u Potocima

Sestre franjevke nastanile su se u Potocima/Bijelom Polju davne 1910. godine na posjedu koji im je oporučno ostavio mostarski biskup fra Paškal Buconjić. On je u Mostaru 1899. utemeljio žensko sirotište nazvano imenom Sv. Franje i povjerio skrb za nj sestrama franjevkama. Njegova zamisao bila je, nakon što sestre u Bijelom Polju uspostave malo gospodarstvo, da bi se moglo povrtlarskim i mliječnim proizvodima doprinijeti uzdržavanju mostarskog sirotišta.

U Bijelom Polju sestre su koju godinu nakon dolaska otvorile i osnovnu školu s pravom javnosti koja je djelovala sve do 1945. Zajednica sestara u ovom samostanu sve do kraja II. svjetskog rata nije brojala više od desetak sestara. Kasnije, nakon ovoga rata, ovo će postat najbrojnija zajednica u našoj provinciji Svete Obitelji.
Sestre u Bijelom Polju imaju od 1918. i vlastito groblje na kojem počivaju tijela većine sestara ove Provincije. Sve do 1991. ovaj je samostan bio i upravno središte naše Provincije i kuća odgoja budućih sestara. Potrebe brojne zajednice zahtijevale su i proširenje prostora pa se u ovom samostanu tijekom vremena uvijek nešto dograđivalo, prilagođavalo, poboljšavalo – sve u skladu s potrebama i mogućnostima. Godine 1981. samostanski kompleks obogaćen je izgradnjom tzv. „nove kuće“, zasebne zgrade kojoj je namjena bila dijelom smještaj sestara, ali u prvom redu kao mjesto za susrete sestara, duhovne vježbe i druga okupljanja.

U isto vrijeme ova je kuća pružala mogućnost za molitvene susrete mladih što je u to vrijeme izazivalo ne malo, sumjničavost državnih vlasti.

U zadnjem ratu 1992./93. samostan je, uključujući i „novu kuću“, potpuno uništen i devastiran. Nakon više godina raznih planova i premišljanja što učinit s tim ruševinama (za koje su vezane mnoge emocije!) pristupilo se djelomičnom „spašavanju“ prostora starog samostana. Predviđeno je da unutar obnovljenog dijela bude muzejsko-izložbeni prostor. Kao neka vrsta uspomene na našu prisutnost u Bijelom Polju i u Hercegovini.

Ruševine „nove kuće“ doživjele su temeljitu rekonstrukciju pa je ova kuća doista postala nova kuća. Ona je danas duhovni centar „Biskup fra Paškal Buconjić“ imenovan tako da se čuva uspomena na čovjeka koji nam je darovao posjed na kojem se nalazimo. Duhovni centar otvoren je sestrama zajednice za duhovne vježbe i druge susrete, ali i svima drugima koji traže duhovnu okrepu (seminari, tečajevi posta i šutnje, kamp-programi za mlade i sl.)

Zahvaljujući dobrim ljudima, prije svega obitelji Patricka i Maureen iz Kanade, pokraj starog izgrađen je novi samostan i život se vratio u nj 2005. Uz nekadašnje djelatnosti dodane su i neke nove u skladu s potrebama novog vremena kao što je dječji vrtić sv. Klara. To je izvorna djelatnost Školskih sestara franjevaka koju danas omogućuju izmijenjene društvene i političke okolnosti.

O nama